I.D. (1995)



Ovaj film mi je ostao nekako urezan u sjećanje jer je bio prvi film ovakve tematike koji sam ikada pogledao i ne mogu objektivno suditi da li je kao takav, pored filma Ultra', među najboljima u ulozi predstavnika ove subkulture u sedmoj umjetnosti. I.D. je redateljski prvijenac Philipa Davisa, koji se, ruku na srce, nakon odličnog debija, i nije baš proslavio sa ostatkom svojih filmova. Naprotiv, Philip Davis je više poznat po svojim ulogama, glumio je od Quadrophenie do karizmatičnog serijskog ubice u novom super popularnom  Sherlocku.
O kvaliteti filma uvijek će biti različitih mišljenja, ali svi će se složiti da zasigurno nije bilo boljeg vremena za snimanje ovakvog materijala baš u vrijeme kada su oči, ne samo britanske, nego i svjetske javnosti uprte na dešavanja na Otoku. Sa jedne strane imamo određeni optimizam glede britanske filmske industrije koja sa Trainspottingom i The Full Montyiem se pokušava oduprijeti holivudskoj kinematografiji. U tom valu je snimljen i I.D., koji ulazi još dublje u pore britanske radničke klase u potrazi za objašnjenjima neobjašnjivog. Sa druge strane, samo šest godina prije snimanja filma desila se najveća katastrofa na fudbalskim terenima. Hillsborough. Prenatrpanost tribina u Šefildu prouzrokovala  je smrt 96 osoba i povrijedila njih preko 700. Strašne i neviđene scene sa stadiona obišle su svijet. Od tada, borba sa huliganima se podigla na veći nivo, između ostalog i filtriranje policijskih snaga među huliganske bande diljem Britanije. Ne samo princip istrage već i same kazne članovima navijačkih grupa su daleko odstupale od realnosti situacije i izjednačavale navijačku populaciju sa ubicama, pljačkašima, silovateljima i ostalim nepoželjnim slojevima društva. Naime, I.D. pored prikazivanja brutalnosti, zaluđenosti, etiketiranjem nasilja nižoj radničkoj klasi, neracionalnost, nemogućnosti prosuđivanja dobra i zla i šta sve ne, na kraju ipak uspijeva da prikaže zloglasnu subkulturu kao grupu koja brani svoju teritoriju, grupu drugara, grupu kojoj ništa nije ostalo sem njene bezuvjetne ljubavi lokalnom timu bez ikakvog profita. I to je ono najvažnije, filozofija pripadnosti nečemu bez pokrića u potrazi za svojevrsnom zabavom i ideologijom kao načinom životaje prikazana napokon, iako ne baš u idealnom obimu, u filmskom formatu. Dok igrači biju bitke na terenu za novac, njihovi navijači biju bitke van terena za ponos i čast grada i kluba svojevoljno. I baš kao za dešavanja u Šefildu 1998. godine tako i u ovom filmu se jasno upire prstom u pravi problem.
Film je to o četvorici policajaca koji su dobili tajni zadatak da se ubace u ozloglašenu navijačku skupinu fiktivnog kluba. Lokacije tima su realne jer Shadwell je distrikt u istočnom Londonu. Film je u skladu sa mogućnostima donekle objasnio svu tu groznicu koja prati navijački fanatizam od branjenja svoje teritorije, zauzimanja tuđe tribine do upada bez policijske pratnje u drugi grad. Pravo čisto prijateljstvo i bezuslovni razlog za življenje u nokautiranom potrošačkom životu je ovaj film barem svojim delićem uspio prikazati.

DOWNLOAD

TRAILER



Nema komentara:

Objavi komentar

LinkWithin

aa