Sylwester Latkowski je u samo nekoliko godina svoje karijere postao jedan od najpopularnijih i najomraženijih poljskih dokumentarista. Svojim prvim dokumentarnim materijalom To my, rugbisci o istoriji huligana Arke Gdynie navukao je bijes javnosti koja ga je optuživala za veličanje i poticanje nasilja. Svaki naredni uradak Sylwestera Latkowskog dizao je prašinu i stvarao mnoge kontroverze izazivajući velike rasprave u medijima. Da se razumijemo, dokumentarci su većinom arhivski snimani bez ikakve posebne kvalitete na veoma niskom nivou, ali sama tematika i stavovi, odnosno ne stavovi, su doprinjeli popularizaciji imena mladog poljskog dokumentariste. Vrhunac njegove dotadašnje karijere je sasvim sigurno dostignut sa Klatkom iz 2003. godine. Naravno, kao i prijašnji radovi i ovaj je ''bez repa i glave'' sa minimalnim profesionalnim sposobnostima za snimanje dokumentaraca ali njegova najveća snaga se ogleda upravo u biranju teme i načinu na koji je ona prikazana. Dokumentarac je o huliganima i svi su lišeni svog mišljenja sem huligana. Dakle, nema psihologa, sociologa, policije, svjedoka i ostalih koji pokušavaju sa svojim 1000 zato i zašto odgovoriti na sve moguće i nemoguće načine. I Protagonista i antagonisti su huligani, u ovom slučaju vjerovatno članovi ekipe Arke i njihovi stavovi i mišljenja unutar ''škakljivog'' fenomena za javnost. Sve do nedavno, kao i u ostatku Evrope, neredi su se isključivo odvijali na i oko stadiona. Međutim, u Poljskoj se rodio novi pravac subkulture koji više liči na sport negoli na anarhično i spontano dokazivanje jače navijačke grupacije. Ipak, sa ustawkom ili ferkom, žargonski rečeno kod nas, neredi sa stadiona su se preselili na livade i parkove. Dogovorene tuče bez oružja, koje su sada uzeli mnogo maha ne samo u Poljskoj već u cijeloj istočnoj Evropi, postale su novi način za dokazivanje čiji su navijači bolji, čiji su navijači jači. Dok smo prije bili svjedoci incidenata sa šarolikim ulogama izgrednika, danas se već struktura huligana homogenizirala ka ''zdravijem'' ili dosadnijem obilku borbi, zavisno šta više preferirate. Alkohol, droga, dangubljenje su zamijenili treniranje borilačkih sportova u kojem se ekipa priprema sa borbu sa protivničkim navijačima. Ne piti, ne pušiti i biti u dobroj formu su postale glavne odrednice huligana u ekonomski nokautiranom društvu gdje se većina mladih okreće alkoholu i narkomaniji uslijed nedostatka kvalitetnog obrazovanja i posla. Dokumentarac možete pogledati na youtube-u ili skinuti sa linka. Ukoliko skinete sa linka, isti se može pogledati sa našim prevodom kojeg možete naći na stranicama za titlove.
Nema komentara:
Objavi komentar