Zagrebački Mališani

Krajem '80 - ih godina na "starom sjeveru" stasala je nova generacija navijača, koja je uz bok starijih generacija navijača tražila svoje "mjesto pod suncem". Istovjetni pogledi na svijet navijačke subkulture i one, obične, uobičajene, "životne furke" , generacijska bliskost i velika želja da svojim radom pridonesu boljitku skupine Bad Blue Boys, zbližila je nekolicinu mladih ljudi koji su se počeli redovito okupljati na određenom mjestu na sjevernoj tribini, ali i intenzivno se družiti i tijekom tjedna, u danima bez utakmica. Nije trebalo proći puno vremena a da se iz te skupine mladića oformi prava navijačka skupina, u to vrijeme predvodnica "novog vala" zagrebačke navijačke scene, a u kasnijim godinama najaktivnija i jedno vrijeme najvažnija skupina unutar same jezgra BBB, koja je bila istinski pokretač događanja kako na tribini tako i izvan nje. Obzirom da su u vrijeme svojih prvih okupljanja i formiranja bili najmlađi od tadašnjih vodećih ekipa unutar skupine, a i djelom kako bi se naglasila njihova orijentacija i pripadnost, odlučili su se nazvati "Zagrebački Mališani".

Mališani su prvi provalili ( uz ekipu Zg 80 ) foru redovitog druženja i tijekom tjedna, a i tada su "Dinamo" i utakmice bile glavnom temom razgovora i okupljanja. Upravo su "Mališani" uz suradnju sa legendarnom ekipom "Blue Madness" iz Stenjevca, oformili prvi, doduše, neslužbeni "Fan Club", sa ciljem organizacije pirotehničkih spektakla na tribini, ali i unapređenja navijanja. Svakog petka svaki je član ekipe morao dati svoj novčani prilog za kupovinu raznih pirotehničkih artikala, prvenstveno baklji i dimnih, a katkad i "fontana". Iako je tada sve to bilo u debeloj "ilegali" dobro se znalo tko je zaslužan za velike ( za to doba fantastične ) bakljade na utakmicama tijekom sezona 1989/90, 1990/91. Zaslugom "Mališana" na svakoj se utakmici nešto događalo, a vrijedi spomenuti one najveće bakljade iz tog vremena: Rad (58 baklji ) , Borac ( 30 ) , Sloboda ( 20 ), Rijeka ( 30 ), Olimpija ( desetak baklji i stotinjak dimnih uložaka u bojama hrvatske trobojnice ) itd..!

Vrhunac je dostignut na utakmicama sa Partizanom 1991. godine kada se i slavilo 5. godina Bad Blue Boys-a.

Tada su već "Mališani" djelovali u sklopu novo oformljenog "BBB Fan Cluba" kao njegova "pirotehnička skupina". Iz Italije je tada za tu utakmicu prošvercano 200 - tinjak dimnih uložaka, 80 - ak baklji i mnoštvo raketa, što je rezultiralo dotad neviđenim spektaklom na ovim prostorima. Početkom rata dio ekipe ( svi punoljetni ) staje na "branik Domovine", dok ostatak u Zagrebu nastavlja pratiti klub i oko sebe okuplja nove ljude koji su se isticali među ostalim navijačima, pa se na taj način nadomješta praznina, ali i nesvjesno se tako počelo stvarati novo navijačko jezgro koje će na sceni biti i dan danas. Uz ekipe iz drugih kvartova ( Špansko, Črnomerec, Velika Gorica, Srednjaci,...) te neizostavne Petrinjce i "Blue Madness" a uz podršku starijih navijača, svojim radom i djelovanjem preuzimaju primat i svojevrsno liderstvo u grupi. Iskaču i neke nove face pa se na jugu ( BBB su u to vrijeme bili smješteni na južnoj tribini ) stvara odlična ekipa. Nužno je naglasiti da je to svojevrsno proširenje ili pojačavanje "Mališana" bilo neminovan i logičan slijed, obzirom na jačanje BBB kao navijačke grupacije i pojavu nove generacije navijača, koji su se jednostavno okupili oko "Mališana" kao najistaknutije skupine, i zbog generacijske bliskosti i samog djelovanja ekipe, najistaknutije ekipe tog vremena. "Mališani" su ostali isti i zapravo nikada nisu proširili broj članova, već su kao vodeća ekipa na tribini, uz nekolicinu starijih navijača, oko sebe okupili nove navijače, odnosno skupinu onih koji su se isticali i koji su se počeli formirati u vrijeme prvog "BBBFan cluba", a kao ekipa ili nekolicina njih počeli istinski "brijati" u zadnjoj sezoni jugolige i nastankom Hrvatske nogometne lige

Iako ta druga ekipa nikada nije imala oficijelno ime, a njeni članovi su se okupljali na utakmicama, družili izvan njih, sudjelovali u svim akcijama BBB, bili istinskom snagom skupine, većina ostalih navijača spominjala ih je kao "Zagrebačke Mališane" jer su uvijek bili uz njih. Kako bilo "Zagrebački Mališani" bili su istinski predvodnici te nove generacije, novog vala na zagrebačkim tribinama, koji su u kasnijim godinama znatno unaprijedili zagrebačko navijanje u svim segmentima suvremene navijačke subkulture. Nezaboravna gostovanja, mnoštvo šora, organizirane koreografije ( Rijeka i Auxerre ) , velike bakljade, stalno druženje, fascinantna upornost i nepokolebljivost bile su glavna obilježja te generacije na čelu sa "Mališanima".

Upravo je ta generacija na čelu sa "Mališanima", a na inicijativu "Mališana" počela i sa prvim koreografijama na stadionu ( Auxerre, Hajduk 1992, Hajduk finale kupa 1993, Rijeka finale kupa 1994.) što je u to vrijeme bilo izuzetno teško izvesti, što zbog "rata" sa upravom kluba zbog imena "Dinamo", što zbog neiskustva i neznanja ostalih navijača koji su dolazili na utakmice kad su u pitanju koreografije, no radilo se i kad su koreografije u pitanju bio je to svojevrsni "kamen temeljac" za sva kasnija koreografska izdanja Bad Blue Boysa, poglavito ona nakon osnivanja današnje "Udruge navijača Dinama" kada se počelo ozbiljnije raditi sa istima. "Zagrebački Mališani" sve su te godine proveli kao istaknuti dio i svojevrsni pokretači zbivanja na tribini i u samoj skupini Bad Blue Boys, a što je rezultiralo odličnim radom jezgra skupine i "privlačenjem" mnoštva novih klinaca i navijača na utakmice, od kojih su neki tijekom godina stekli zavidnu reputaciju i ugled na tribini. No, poznanstvo i prijateljstvo članova "Mališana" nije bilo vezano isključivo uz utakmice i nije prestajalo u danima bez njih. Redovita druženja i okupljanja petkom bili su prava svetinja od koje ni dan danas ne odustaju, a legendarni tulumi u Nani, Grand Slamu, i zagrebačkim diskotekama i danas se prepričavaju sa guštom. Možda i najvažnija stvar u cijeloj priči vezanoj uz "Zagrebačke Mališane" je ta da su uspjeli probiti neke barijere i na neki način promijeniti način razmišljanja navijača o navijanju i navijačkoj ekipi, što su prije njih uspjeli djelom i članovi ekipe "Zg 80".

Također valja spomenuti i da su 1993. godine "Zagrebački Mališani" zajedno s ostalim starijim Bad Blue Boys-ima pokazali nama mlađim navijačima kako se bori za boljitak našeg Dinama. Oštro se sukobljavajući nakon domaćih utakmicama sa Segestom i Varteksom sa tadašnjom policijom ispod zapadne tribine stadiona u Maksimiru. Razlog nereda je prvenstveno bilo loše stanje u klubu (malverzacije pojedinaca u tadašnjoj upravi) i drugo po redu odbijanje vračanja imena Dinamo na skupštini kluba. Neredi su trajali dobrih 2-3 sata počevši od razbijenih prozora na Upravi kluba podno zapadne tribina, pa Maksimirskom ulicom sve do Kvatrića i Vlaške. Fight je bio nemilosrdan i veliki broj navijača bio je pritvoren, ozljeđeno je na desetke policajaca i dobro su nastradala vozila iz voznog parka Mup-a.

Tokom 90-ih godina dečki iz ekipe "Zagrebački Mališani" osim našeg Dinama, aktivno prate još dva športska kolektiva u gradu Zagrebu, K.K.Zagreb iz novozagrebačkog naselja Trnsko i R.K.Badel Zagreb koji je čak i osvajao dva puta naslove Prvaka Europe i više puta je bil viceprvak Europe u rukometu. Sa K.K.Zagrebom ekipa osim domaćih utakmica igranih u dvorani Trnsko, u sezoni 92/93 prati klub na gostovanju u Milanu protiv Reccoara i u sezoni 93/94 na gostovanju protiv Antibesa na francuskoj Azurnoj obali. Sa R.K. Zagreb ekipa uz odlična standardna izdanja u Domu sportova, odlaze u njemački Sindelfingen na finale Kupa prvaka. Prate klub u sezoni 93/94 u dvorani "Blaugrana" u Barceloni, u sezoni 94/95 prate klub na gostovanjima u Baskiji protiv Elgoriage i Francuskoj protiv Nimes-a. U sezoni 96/97 ekipa odlazi s rukometašima Zagreba i na gostovanja protiv katalonske Barcelone i njemačkog prvaka Kiel-a iz najsjevernije njemačke regije Schleswig-Holstein.

Ova suradnja navijača Dinama; Bad Blue Boysa s upravo tih dvaju klubova bila je plod uzajamne pomoći, koja je bila tada dobrodošla radi dobro nam znane represije na utakmicama N.K. Dinama radi samog imena kluba.

"Zagrebački Mališani" u svakom su slučaju bili ( i još su ) ekipa sa kojom je vrijedilo biti, ekipa koja je zaslužna za niz stvari u razvoju i radu skupine Bad Blue Boys. U mnogočemu su bili prvi ( osim u organiziranju ekipe, ta čast pripada ekipi Zg 80, no, njene članove rat, odnosno odlazak u obranu Domovine, spriječio je da postignu još više), i na temeljima njihovih iskustva i njihova djelovanja i postojanja, nastale su i kasnije navijačke ekipe unutar jezgra BBB kao što su "Zagreb City Boys", "Sepre", "Smogovci", "New Blue Generation" ... Iako je dio "Mališana" aktivno sudjelovao u obrani Domovine, ostatak ekipe nije zapostavio utakmice, a pri povratku bojovnika sa ratišta oni su odmah zauzeli svoja mjesta na tribini, pa nije bilo "praznog hoda" u djelovanju ekipe, što je svakako imalo utjecaja na sve što se kasnije događalo, jer su stvari neprestano "išle svojim tijekom" i nije bilo prestanka aktivnosti, kao što je bio slučaj sa nekim starijim ekipama poput "Zg 80" koje su zbog rata u potpunosti "zamrzle" djelovanje na tribini i kompletno se uključili u obranu zemlje.

"Zagrebački Mališani" i ostali navijači rođeni početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, njihovi suvremenici i suborci sa tribine , ispisali su jedne od najljepših ali i najtežih poglavlja u povijesti BBB i na taj si način osigurali istaknuto mjesto u povijesti "Zagrebački Mališani", ekipa sa kojom je vrijedilo hodati, uz koju je vrijedilo biti...

Većina pripadnika tadašnje ekipe "Zagrebački Mališani", i danas su aktivni navijači na sjevernoj tribini maksimirskog stadiona i djeluju u sklopu ekipe "d-42" !