We are the famous football hooligans je prva knjiga legende grada i navijača Oldhama Carla Spiersa. Pored navedene knjige dotični je izdao još dva naslova, barem koliko ja znam. Jedna je o urbanim pričama i gradskim legendama koje su prodefilirale Oldhamom pod naslovom
100 characters of Oldham, uzgred rečeno ista je doživjela dva izdanja, a druga, tj. najnovija i njegova najpoznatija
Don't look back in anger je proširena i sređenija verzija njegove prve knjige koja je kod nas prevedena kao
Mi smo čuveni fudbalski huligani. Nažalost, ovu potonju nisam čitao, tako da mogu samo pisati o prvoj verziji njegovih memoara huliganskih aktivnosti. Bilo kako bilo, njegov prvijenac u vidu gramatike i pravopisa ne razlikuje se mnogo od drugog, dopunjenijeg izdanja, ako je vjerovati kritikama. Većina knjige je veoma šturo napisana tako da su čitaoci uskraćeni za mnoga objašnjenja i bolje opise naizgled zanimljivih događaja u životu Carla Spiersa. Ipak, ona teče hronološkim putem ali očigledno je autor upao u početničku zamku, kada je u pitanju pisanje memoara, pukog nabrajanja u što opštijim crtama događaja koja su napisana kao odgovori na najednostavnija pitanja poput kako, koliko i kada. Upravo iz tog razloga se nadam da ću u skorije vrijeme imati u rukama njegovu posljednju knjigu. Početak memoara Carla doseže daleko u prošlost, 1969. godine. Carl je imao svega osam godina kada je u prisustvu svog starijeg brata prisustvovao prvoj utakmici Oldham Athelica u malom lokalnom derbiju u Stockportu. Zgrožen ali istovremeno zadivljen huliganskim svijetom počeće prije svega uspon autora kao respektabilnog huligana na sjeveru Engleske i njegove grupe općenito. Bilo je to vrijeme kada je fokus navijačkih grupa bio cilj zauzimanja kopa protivničke ekipe. U samim početcima sedamdesetih odnosno krajem šezdesetih, trend na fudbalskim tribinama je bio da se izdvoje lideri navijača. Ovisno o ishodu tuče između dva predstavnika navijača, poraženi lider i njegova cijela grupa primorana je na povlačenje. Ubrzo nakon toga u tučnjavama su učestvovale cijele bande a razvaljeni vozovi, demolirani autobusi i pubovi postale su uobičajene scene diljem Britanije na dan fudbalskih mečeva. Knjiga dobro oslikava tu kolektivnu groznicu sedamdesetih godina koji mnogi nazivaju zlatnim dobom huliganske scene na Otoku. Bilo je to vrijeme kada su tuče na tribinama trajale tokom cijelog meča, kada su armije navijača se sukobljavale na ulicama gotovo svaki treći dan. Bolje vrijeme za počinjanje huliganskih aktivnosti nije moglo biti bolje za autora knjige. Tim i više jer konstantno napredovanje Latiksa u to vrijeme, što je popularan naziv za Oldham Athletic, je kumovalo i rastu grupe koja je imala priliku za okršaje protiv najvećih bandi u Engleskoj poput ekipa Millwalla, Liverpoola, West Hama, Boltona, Chelseae i uvijek omraženih navijača iz Manchestera. Tako da su uspjesi kluba bili popraćeni i uspjehom firme koja je sigurno onomad bila u samom vrhu scene. Tih sredinom osamdesetih godina kada je Oldham uspio osigurati učešće u Premijer ligi bio je vrhunac i kraj ne samo uspjeha grupe već i cijele jedne ere. Nije tu riječ o samim sukobima između grupa već je ispričana jedna cijela slika urbane Engleske koja uključuje faze od Skinheada do modova, koncerte The Jama i Madnessa, modne trendove, tuče između kvartova, iskustva sa tranvestitima u Španiji na Svjetskom prvenstvu, i još mnogo toga.
DOWNLOAD
Nema komentara:
Objavi komentar